Povez: tvrdi s omotom
Izdavač:Prosveta, Beograd
Godina izdanja: 1973.
Obim: 478
Format: 20 x 14
Stanje: odlično
Nova kritika (engl. New Criticism), naziv za skup ideja što ih je između 1920-ih i 1950-ih zastupala nekoličina engleskih i američkih književnih teoretičara
(T. S. Eliot, I. A. Richards, F. R. Leavis, W. Empson, C. Brooks, W. K. Wimsatt Jr., A. Tate, J. C. Ransom).
Kanonizaciju je doživio u Ransomovoj knjizi Nova kritika (1941), a od 1950-ih proširio je utjecaj i uhvatio korijena u američkom akademskom sistemu.
Novokritičari nastoje pažljivo odvojiti proučavanje književne umjetnine i od autorske namjere i morala, a i od kritičarskih osjećaja, ideologije ili sudova.
U središtu je njihove pozornosti lirska pjesma kao autonomna cjelina koja pomiruje proturječne značenjske težnje, dvosmislenosti i napetosti.
Zadaća je kritičara strpljivo rekonstruisati taj proces pomirenja napetosti između dijelova i cjeline mjesto da ga parafrazom svede na neku jednoznačnu ideju.
Nova kritika zagovara tehniku tzv. pomnjivoga čitanja kojemu neće izmaknuti obrati, neskladi, ironije i paradoksi jer je bit lirike upravo u »drami zavađenih značenja«, odnosno u »alternativnim reakcijama na isti segment jezika«.
Koncentracija novokritičara na tekst, međutim, podrazumijeva isključivanje društvenog, ideološkog i istorijskog konteksta, što je, uz zanemarivanje drame i proze, dalo povoda mnogobrojnim kritikama. U sklonosti novokritičara prema organskomu tumačenju književnosti prepoznavala se pak tradicionalistička nostalgija za organskom zajednicom i »recept za političku inerciju«
(T. Eagleton).
