Povez: tvrdi
Izdavač: Eneagram, Zagreb
Godina izdanja: 2009.
Obim: 329
Format: 20,5 x 14
Stanje: odlično

Ova studija prati razvoj renesansne magijske misli od Marsilija Ficina do Tommasa Campanelle, fokusirajući se na razliku i napetost između „duhovne“ i „demonske“ magije. Autor analizira kako su filozofi i teolozi renesanse pokušavali da pomire antičko nasljeđe, hermetizam i neoplatonizam sa hrišćanskom doktrinom, pritom neprestano balansirajući na ivici dopuštenog i jeretičkog. Knjiga razotkriva intelektualni okvir u kojem je magija shvatana kao oblik prirodne filozofije, a ne puko praznovjerje.

Djelo se izdvaja izuzetnom preciznošću u razgraničavanju pojmova koji su često namjerno ostavljani u magli: šta znači „prirodna“ ili „duhovna“ magija, a gdje počinje demonsko prizivanje sila koje prevazilaze kosmički poredak. Kroz Ficina, autora koji magiju vidi kao produžetak harmonije univerzuma, i Campanellu, koji ide korak dalje ka političkoj i mesijanskoj viziji svijeta, otkriva se intelektualna drama renesanse u njenom najnapetijem obliku.

Autor pokazuje da renesansna magija nije marginalna pojava, već ključni dio istorije zapadne misli, mjesto gdje se rađaju moderni pojmovi prirode, subjekta i znanja. Tekst je gust, ali izuzetno informativan, pisan s akademskom strogošću, ali i jasnom sviješću o filozofskom značaju obrađene teme.

Ova knjiga ima posebnu vrijednost za čitaoce koje zanima dodirna tačka filozofije, teologije i ezoterije. Ona ne romantizuje magiju, već je prikazuje kao ozbiljan intelektualni projekt svoga vremena, duboko ukorijenjen u pokušajima da se razumije struktura svijeta i mjesto čovjeka u njemu. Riječ je o zahtjevnom, ali izuzetno nagrađujućem štivu koje osvjetljava tamnije, ali presudne tokove evropske duhovne istorije.