Uvez: tvrdi
Izdavač: Srpska književna zadruga, Beograd
Godina izdanja: 1971.
Obim: 318 str.
Format: 19 × 14 cm
Stanje: vrlo dobro
U ovoj knjizi sabrani su eseji i kritički tekstovi jednog od najoštrijih i najlucidnijih srpskih intelektualaca druge polovine dvadesetog vijeka. Mihiz kroz niz razgovora sa književnošću ispituje djela i ličnosti domaće književne scene, krećući se od kanonskih autora do savremenika, uvijek sa jasnim estetskim i etičkim kriterijumima. Njegov pristup odlikuje spoj velike erudicije, polemičke energije i stilske elegancije, čime kritika prerasta u stvaralački čin.
Autor pokazuje izuzetnu sposobnost da uoči suštinske vrijednosti književnog djela, ali i da razotkrije slabosti koje često ostaju previđene u konformističkim čitanjima. Tekstovi odišu intelektualnom slobodom i hrabrošću, jer Mihiz ne pristaje na kompromis sa prosječnošću niti na poštovanje autoriteta bez stvarnog estetskog pokrića. Njegova kritička misao oblikovana je kao dijalog – živ, oštar i argumentovan – u kojem književnost nije muzejski artefakt, već aktivna duhovna praksa.
„Književni razgovori“ imaju trajnu vrijednost jer svjedoče o vremenu kada je kritika bila važan čin kulturne odgovornosti. Knjiga ne nudi gotove sudove, već podstiče čitaoca na samostalno mišljenje i preispitivanje vlastitog odnosa prema književnosti i jeziku. Ovo izdanje Srpske književne zadruge ostaje pouzdan orijentir za razumijevanje domaće književne tradicije i jednog izuzetnog kritičkog glasa.
